Autobus iz i u Sarajevo

Iako sam u 80-ima samo rođena i nisam u tom razdoblju proživljavala svoju mladost i teen godine, kad god sam u Sarajevu ili kad samo pomislim na Sarajevo, u glavi mi odmah zasvira neka melodija Crvene jabuke, kao da sam tamo provela najluđe godine, doživjela prve ljubavi i prva razočaranja. Uslijede zatim hitovi Plavog orkestra i Merlina i sve nekako postane prožeto dobrim vibrama i to je možda i jedan od glavnih razloga zašto se tako često vraćam tome gradu. On je jednostavno spoj staroga i novoga, spoj različitih kultura, svjetonazora i mada ima ljepših, većih, suvremenijih i impresivnijih gradova, ovaj grad ima dušu i ako ga još uvijek niste posjetili, svakako vam to preporučujem. Godišnje doba nije bitno, jer svako nosi posebnu čaroliju.

Zašto baš ovaj grad? Relativno je blizu, nećete potrošiti puno novca, pa nema ni velike štete ukoliko vam se ne svidi ništa od onoga što ću navesti (a svidjet će vam se, jer toliko je toga da iz njega ravnodušni nećete otići).

Kao prvo, sve one znamenitosti koje će vam sugerirati svaka agencija, nalaze se na pješačkoj udaljenosti jedna od druge, tako da vam usluge vodiča i turističkih agencija nisu pretjerano ni potrebne ako pažljivo budete slijedili moje upute. Još jedan način za uštedu, ali i da vrijeme organizirate onako kako sami želite.

U samom centru, nadomak staroga grada, nude se brojni hoteli i hosteli po pristupačnim cijenama, a o vašim preferencija ovisi što ćete odabrati. Imajte na umu da vam nije potrebna usluga punog pansiona jer se u Sarajevu na raznim mjestima tako dobro jede, da je pravi grijeh propustiti ostala hranidbena mjesta i ostati odan samo jednom ugostiteljskom objektu.

Nakon što ste se našli ispred Gradske vijećnice na obali Miljacke, ukoliko pređete taj kameni most, naći ćete se ispred tzv. Inat kuće- kuće koja je prema legendi prenesena ciglu po ciglu s jedne obale na drugu. Inat-kuća je danas nešto poput etno restorana i nudi vam tradicionalna bosanska jela uz potpuni ugođaj po veoma pristupačnim cijenama. Da se razumijemo, u Sarajevu je sve relativno pristupačno i tamo nećete ostati ni gladni, ni žedni. Ukoliko ste došli zbog čuvenih sarajevskih ćevapa i sarajevskog piva, onda nemojte prelaziti most i ići prema Inat-kući, nego se uputite nekoliko stotina metara niže prema čuvenoj Baščaršiji. Tu vam se nalazi niz ćevabdžinica od kojih se izdvaja, prema mišljenju ostalih mnogobrojnih putnika, nekoliko čuvenih, a to bi bila mjesta: kod Ferhatovića, Petica, kod Mrkve, itd. Sjećam se kako kod Ferhatovića služe predivan sok od aronije, a osoblje je odjeveno u tradicionalnu bosansku narodnu nošnju. Baščaršija vam u potpunosti nosi duh onih starih, prošlih vremena. Nakon što ste se okrijepili, vrijeme je za obilazak.

Čuvena ulica Kujundžiluk na samoj Baščaršiji, odvest će vas pored mnogobrojnih zanatlijskih radnji gdje se prodaju zlato, srebro, podsjetnici na komunističko doba u vidu određenih šubara ili rukotvorina od čahura municije, izrezbareni ibrici, fildžani, džezve, ili neko drugo tradicionalno posuđe za posluživanje bosanske kahve. Tu je i mnoštvo tradicionalnih kafića. U neposrednoj blizini nalaze se Morića han (nekadašnje svratište i prenoćište putnika i trgovaca) i Gazi-Husrev-begova džamija. Onog bega za kojeg je svojevremeno bila udana i Hatidže, sestra sultana Sulejmana, nakon što je ostala bez voljenog Ibrahima. Ako se u dvorištu okrenete malo lijevo-desno oko šadrvana, ugledat ćete i Sahat-kulu, koja malo drugačije prikazuje vrijeme. Zapravo, u skladu s islamskom tradicijom. U dvorištu imate i moderni digitalni sat, koji isto pokazuje to, vama, malo čudno vrijeme. Nedaleko od Begove džamije je i Careva džamija- malo manje impresivna, rekli bi laici, a ako produžite ulicom malo uz brdo, ugledat ćete Franjevački samostan, bordo fasade. Možete i tu prošetati i ovjekovječiti koju pozu. U blizini tog Franjevačkog samostana, nalazi se pivnica koja je turistima bitnija zbog restorana, nego zbog samog piva. Naravno, tijekom ove konstatacije sam svjesna kako griješim i kako ima onih kojima je pivo i više nego valjan razlog. Pivnica, tj. restoran, osim hranom, se može pohvaliti iznimno nadahnutim interijerom, pa ju svakako valja posjetiti.

 Ako se spustite istim putem natrag, pored Careve džamije, pa opet Begove itd., a zanima vas još neka od bogomolja, opet, na nedalekoj pješačkoj udaljenosti, nalaze se katolička katedrala Srca Isusova, ili pravoslavna crkva Presvete Bogorodice. Ispred katoličke katedrale ćete na pločniku ugledati određene crvene kapljice i učinit će vam se kako je netko nespretno prolijevao putem boju i tako oštetio tlo. Ne. Radi se o namjerno prolivenim kapljicama koje simboliziraju prolivenu krv i sjećanje na minuli rat 90-ih. Budete li slijedili kapljice, odvest će vas na tržnicu Markale gdje se dogodila pogibija civila i tamo ćete se susresti sa spomen pločom na kojoj se nalaze imena poginulih.

Ukoliko se opet vratite na Baščaršiju, možete posjetiti Bezistan, zatvoreni hodnik u kojemu se nalaze trgovine suvenira. Možete se cjenkati. U Blizini Bezistana, na šetalištu vam se nalazi i bankomat grupacije Intesa San Paolo, pa ako ste član spomenute bankarske grupacije, možete podignuti konvertibilne marke bez provizije, jer trebat će vam za te suvenire. U blizini Bezistana je i nevidljiva linija koja razdvaja stari i novi svijet. Samo u jednom trenutku završavaju kamenom popločene ulice i kreću suvremeni brandovi poput Manga, Zare, S'Olivera itd. Kao da ste iz prošlosti zakoračili u sadašnjost. Just like that. Bez vremenske kapsule.

Ako se još malo „vrtite“ po tim šarmantnim ulicama, doći ćete i do mjesta s kojeg je Gavrilo Princip iz principa pucao u Austro-ugarskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda, usmrtio ga i tako dao povod nesretnom Prvom svjetskom ratu. Bilo je to u blizini Latinske ćuprije. Odmah pored toga mjesta nalazi se i muzej posvećen tome nemilom događaju, koji izgleda relativno zanimljivo i svakako ga treba posjetiti. Neće vam uzeti ni puno vremena, ni novca, s obzirom da ulaznica košta svega 2 konvertibilne marke (otprilike 8 kuna).

Ako ste sad već ganuti sjećanjima na razdoblje Austro-Ugarske i treba vam nešto u tom duhu, vratite se do onog Bezistana, prođite ga cijelog, izađite na drugu stranu, prošetajte pored onih arheoloških iskopina i lijevo, iza ugla, čeka vas Austrijska kavana, s kristalnim lusterima, toplom čokoladom i totalnim zapadno-europskim štihom. I tako ste iz orijentalne Turske, preko sadašnjeg Balkana kročili na područje zapadne Europe. Kao što rekoh, ne može vam se ne svidjeti i ne možete biti da ne pronađete nešto za sebe, pa da ste ne znam kakvi! Jedino ako ste totalni outsider, pa ne pripadate ničemu.

Kada ste više-manje obišli sve ovo što sam vam opisala, a svidjelo vam se i znate kako želite ponovno posjetiti Sarajevo nekom drugom prilikom, vratite se na središnji dio Baščaršije, do Sebilja (jednog od simbola Sarajeva, a prepoznat ćete ga po mnoštvu golubova koji ga okružuju), obavezno popijte vode, jer legenda kaže da tko se tu napije vode, obavezno se vraća. Ja nikada ne propuštam svoju priliku.

Na izlasku s Baščaršije, možete kupiti nezaobilazan rahat-lokum, tradicionalnu poslasticu kojom, po povratku, možete obradovati sve one koji nisu imali priliku putovati s vama. Prodaje se u rinfuzi, a okusi variraju od očekivanih, do nezamislivih- od kokosa, badema, ruže, pistacija, lješnjaka do mentola i tako dalje i tako bliže.

Svi ste čuli kako je čuveni park Vrelo Bosne neizostavna točka tijekom vaše posjete Sarajevu. Nalazi se na Ilidži, dijelu grada za koji će vam, u ovom slučaju trebati taxi. I tu se fino možete dogovoriti za cijenu. Vrelo rijeke Bosne je mjesto za sebe i tu neki posebni opisi ne pomažu. Labudovi, priroda, drveni mostovi samo su dio tog nesvakidašnjeg doživljaja i najbolje je da to doživite sami. U blizini parka nude se i prijevozi kočijom, pa ako ste romantična vrsta, nije na odmet znati.

Ako tražite još zanimljivih mjesta za fotografiranje, na samoj Ilidži, postoji hram Svetog Save, a preko puta njega livada na kojoj se nalazi stari kameni most koji mi je, iako samo u prolazu, ostao urezan u sjećanju jer se tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci, u zelenilu mogu odraditi hvale-vrijedne fotografije. (što ću- volim putovanja i fotografije, pa napominjem u slučaju da ovo čitaju neki moji istomišljenici).

Ukoliko želite pogled na cijeli grad, onakav kao iz filma „Walter brani Sarajevo“,  a želite se i počastiti ručkom dostojnim uglednika iz svijeta filma, kulture ili političkog vrha, predlažem restoran „Park prinčeva“ koji nudi pogled koji oduzima dah. Do njega ćete iz centra doći taksijem za nekih 6 maraka. Sav je u staklu i za sunčana vremena, osjećat ćete se kao na vrhu svijeta. Iz njega ćete vidjeti Sarajevo kao na dlanu i dok hranite tijelo, pogledom ćete hraniti onaj 21 gram duše.

Ako vas zanimaju provod i izlasci, spustite se do centra i tamo ćete u mnogobrojnim kafićima pronaći nešto po vlastitom ukusu- od suvremene glazbe, jazza, bosanskog sevdaha, ili turbo folka. Sve se nudi, sve je dostupno, jer to je mjesto gdje vaše želje ne ostaju neostvarene.

Svojim preporukama sam vam kvalitetno popunila jedan vikend city-break, a za dodatne informacije tu sam u nekim budućim opisima :*