Autobus iz i u Dresden od 27 kn

Što reći o Dresdenu kao gradu? Gdje uopće krenuti? Započnimo od mjesta gdje će vas bus dopratiti. Čim izađete iz busa i okrenete se dočekat će vas glavna željeznička postaja koja, uz vlakove, nudi uvod u kulturu Dresdena kao grada. Od makete željeznice do izvješenih zastava različitih država, prolazeći kroz Dresdenski kolodvor, dobit ćete taj prvi dah Dresdena. Sjećam se kad je bilo svjetsko prvenstvo u nogometu, zastave svih zemalja natjecateljica su bile izložene usred kolodvora za vrijeme trajanja cijelog prvenstva. Vrhunac prvog doživljaja grada dešava se ipak po izlazu iz kolodvora – prizor grada i nebodera koji se prostire pred vama je naprosto neopisiv. Neboderi i putevi koji se pred vama prostiru pozivaju vas na istraživanje i šapću vam u uho da se nalazite u zaista posebnom mjestu. Kamo krenuti nakon takvog dočeka? Jednostavno, samo krenite ravno. Hodajući pored bogate moderne arhitekture grada i nekolicine zanimljivih umjetničkih spomenika, pred vama će se polako dizati crni toranj sa satom na njemu, kako nikada ne biste zaboravili koliko je sati. Hodajući tako, izaći ćete na unikatan spoj stare i nove arhitekture, spoj baroka i rokokoa, centar Dresdena.

Kada sam zadnji put posjetio Dresden, na jednom od njihovih trgova upravo se izvodio sportski događaj. Pripremili su veliku tribinu za publiku koja je okruživala odbojkaški teren, naravno ispunjen pijeskom. U tom trenu se je igrala odbojkaška igra, koju je uredno mogao bilo tko gledati i pratiti. Pored toga je bila nekolicina štandova s različitim sportskim igrama, od šutiranja gola (gdje je lopta uredno letjela do obližnje kavane, što nikom nije smetalo) do bacanja frizbija. Nakon kratkog razgledavanja krenuo sam dalje do velikog, otvorenog prostora, ispunjenog mozaicima, na kraju kojeg se proteže velebna zgrada, poznata kao Zwinger Palace. Izgrađena je u baroknom stilu, a vrt palače otvoren je za sve, pri čemu možete uživati u uređenom vrtu, klupicama i fontanama, koje vas uljuljkaju u poseban mir. Uz bogato uređen vrt, palača sada ima funkciju muzeja, gdje možete vidjeti galeriju starih majstora („Gemäldegalerie Alte Meister“), koja sadrži više od 750 slika iz renesanse i baroka, kao i Dresdensku kolekciju porculana i Kraljevski kabinet matematičkih i fizičkih instrumenata. Vrijedno spomena je da se možete popeti na vrh palače, gdje možete vidjeti Dresden kako se prostire i vrt palače kako se prostire ispod vas.

Krenuvši dalje od palače Zwinger i vraćajući se na veliki prostor koji je okružen velikim zdanjima, ostala velika zdanja koja omeđuju taj prostor su operna zgrada (Semperoper), koja mami svojim spojem baroka, renesanse i grčkog korintskog stila. Ovdje imamo i Dresdensku palaču, koja je kroz povijest bila rezidencija kraljeva i elektora, dok danas sadrži nekolicinu drugih funkcija – imamo Zeleni trezor, unikatan povijesni muzej s najvećom povijesnom zbirkom u Europi, Kabinet numizmatike, Zbirku otisaka, crteža i fotografija, Dresdensko skladište oružja i Turski kabinet. Dodatan bonus je da se sve zgrade nalaze pored obale Elbe, što samo dodatno ulepšava doživljaj. Krenuvši dalje od tih velikih Dresdenških zdanja, na putu prema najpoznatijoj zgradi Dresdena, prolazio sam pred murala znanog kao Proces prinčeva (Fürstenzug). Originalno je bio nacrtan na zidu u 70-im godinama 19. stoljeća ali, kako bi zadržali izgled i povijest dinastija koje su vladale gradom, zamijenjen je s otprilike 23,000 komada Meissen porculana u početku 20. stoljeća. Cijeli mural proteže se na vanjskoj strani Dresdenske palače, na duljini od 102 metra. Zabavna činjenica je da se s druge strane zida nalazi konjušnica, koja se još uvijek koristi (Dresden nudi razgledavanje grada kočijama).

Nedaleko od tih velikih zdanja dolazimo do velikog, otvorenog trga, osunčan i bogat kafićima i restoranima, na kraju kojeg se nalazi vjerojatno najpoznatija zgrada Dresdena – Frauenkirche, iliti Crkva naše Gospe. Arhitektonski služi kao jedan od najboljih primjera Protestantske posvećene arhitekture, te je jedna od najpoznatijih Luteranskih crkava. Naravno, ta crkva je najpoznatija ipak zbog svoje povijesti i štete koja je njoj učinjena, uz simboliku koja joj je dodijeljena nakon rekonstrukcije. Za vrijeme bombardiranja Dresdena od Saveznika 1945-te, crkva je bila sravnjena sa zemljom, zajedno sa starom jezgrom i širim centrom grada. Od nje ostalo gotovo ništa, izuzevši nekoliko crnih kamena i blokova. Po završetku Drugog svjetskog rata i po obnovi Dresdena, započela je i obnova Crkve. Službeno dovršena i obnovljena 2005-te, s  njezine vanjske strane mogu se vidjeti crni blokovi, koji su „originalni“ blokovi, ostaci uništene crkve, koja služi kao podsjetnik i sjećanje na uništenje crkve tada. Ispred glavnog ulaza u crkvu nalazi se veliki kameni blok, jedan od većih ostataka crkve kao službeni spomenik na bombardiranje Dresdena. Interijer crkve je jednako tako dojmljiv, uz veliki oltar i prostor za razgledavanje, gdje ujedno nude profesionalni obilazak interijera crkve.

Od ostalih znamenitosti Dresdena valja spomenuti Njemački muzej higijene, Muzej za pretpovijest, Muzej transporta i Panorama muzej. Jedna od većih znamenitosti je svakako nacionalni park Saksonska Švicarska, nedaleko od Dresdena koji se svakako treba posjetiti. Uz kratku vožnju vlakom, dolazite do pitoresknog grada ispod planine, omeđen seoskim kućama, ukusnom lokalnom kuhinjom, svježim zrakom, odličnim lokalnim pivom i putem koji vas vodi u planine i nacionalni park. Čar parka je u tome što je odličan za entuzijaste planinarenja kao i ljude koji vole otići u prirodu. Imate toliko puteva koji vas vode na brojne lokacije parka uz opis koliko vam prosječno treba da dođete do tog vrha. Put kojim sam ja išao nije bio dug, niti naporan, izuzmemo li 10 minuta malo strmog penjanja do jednog od vrhova. Na kraju se apsolutno isplatilo ići do samog vrha mjesta, gdje se prostire jedan od najljepših pogleda koje sam imao priliku vidjeti, uz mogućnost sjedenja na rubu jedne od litica (koju sam naravno iskoristio). Bijeg u prirodu je nešto što nam svima povremeno treba i, ako ste u Dresdenu, ne posjetiti taj nacionalni park bila bi apsolutna pogreška.