Autobus iz i u Beograd

Bilo da se radi samo o vikendu ili o dužem boravku, Beograd je odličan izbor kako za klasičan, tako i za aktivan odmor. Mentalitet je dosta sličan našemu, arhitektura grada također, no ipak se osjeti određena doza istoka – u glazbu, hrani, arhitekturi.

Gradom je najbolje kretati se pješice i tako ga istražiti u potpunosti, budući da je većina lokacija koje vrijedi posjetiti dostupna i ne previše udaljena od centra grada. No, ako se ipak odlučite koristiti gradski prijevoz, vožnja tramvajima kao dio autentičnosti cijele ove priče može biti zanimljiva te ih svakako preferiram u odnosu na autobuse.

Najpoznatija beogradska ulica je Knez Mihajlova koja je dobila ime po nekadašnjem srpskom princu Mihailu; pješačka ulica u samome centru, prepuna dućana. Srela sam tamo mnogobrojne ulične umjetnike, jer na svakih dvadesetak metara netko izvodi drugu vrstu glazbe bilo na instrumentu ili vokalom od kojih, zasigurno, ima onih pred kojima možete stati i uživati u njihovim interpretacijama ili autorskim skladbama. Moju pozornost privukao je i slikar koji sprejevima izrađuje remek djela direktno po narudžbi prolaznika koji slike odmah potom kupuju. Tijekom šetnje zaista sam uživala u ljepoti zgrada koje okružuju ulicu, ali i ulaskom u neke od manjih ulica koje ju  presijecaju. Zgrada koja svojim izgledom privlači pozornost je Hotel Moskva koji pruža trunku ruske arhitekture. Najduža pak i najprometnija gradska ulica je Bulevar kralja Aleksandra.

Najpoznatije mjesto koje turisti obilaze je tvrđava Kalemegdan kojemu ni ja nisam mogla niti htjela odoljeti te sam se gotovo odmah po dolasku tamo uputila. Ta beogradska tvrđava izgrađena je u 19. stoljeću i nekadašnje je vojno mjesto, okruženo ogromnim parkom koji se s godinama širio po području grada. Na ulasku u park nalaze se Zoološki vrt s 1700 životinja, a nedaleko je i lunapark ukoliko dolazite s djecom. Sama se tvrđava sastoji od nekoliko desetaka spomenika i skulptura, od kojih je među poznatijima Tvrđavski top težak nekoliko tona, kao i mnogo fontana, grobnica, veliki sat, bunar, crkve.

Na Kalemegdan se može ući kroz nekoliko vrata od kojih su najpoznatija Karađorđeva kapija kroz koju se dolazi s drvenog mosta te Despotova kapija uz koju se nalazi i toranj Dizdareva kula, a koji je nekada bio glavni ulaz u tvrđavu. Osmerokutna Jakšićeva kula smještena je blizu samoga ulaza i vrlo je upečatljiva, no tu je još nekoliko kula koje treba istražiti. Na dijelovima parka uz tvrđavu zasađeno je cvijeće koje čini ovaj prizor još ljepšim. Neizostavni dio su i ostaci zamka despota Lazarevića koji izgledaju poput malog labirinta u kojemu su izgubljeni ostatci oružja i drugih predmeta.

Pogled iz nekoliko točaka s tvrđave pruža se na rijeku i dio grada. Potrebno je neko vrijeme da se cijeli ovaj kompleks obiđe, no vrijedi izdvojiti barem pola dana za to, budući da bogata povijest kao i vizualna ljepota doista vrijede tog vremena.

Prije odlaska na put, prijateljica mi je preporučila da probam kornete za sladoled koje je ona jela u Beogradu uz napomenu da je to tamo specijalitet koji se ne propušta. Nisam znala gdje se točno nalaze pa sam pitala svoje prijatelje iz Beograda, kao i nekoliko prolaznika, no nitko nije znao o čemu se radi. Nakon poduže potrage, narednoga sam dana napokon pronašla mali štand sa sladoledima u glavnoj ulici u centru. Šareni korneti izgledaju privlačno, a i sam sladoled je ukusan te dosita preporučujem svakome da ih isproba.

Jedno od tradicionalnih srpskih jela je japrag, jelo slično sarmi, ali umotano u vinovu lozu. Ljubiteljima mesa preporučujem Karađorđevu šniclu, punjenu šunkom i sirom. Premda se po originalnom receptu pravi s vrhnjem, ja sam jela verziju bez vrhnja (kajmaka). Jedno od mjesta na kojima je osim same hrane ugodan i ambijent je restorančić uređen u francuskom stilu, s divnom cvjetnom terasom, francuskom glazbom i interijerom koji odiše daškom Pariza. Šteta je ne probati domaću kuhinju neovisno o tome koji gurmanski stil preferirate, posebno s obzirom da je ovo jedna od zemalja poznata po dobroj kuhinji.

Navečer su me prijatelji odveli u Blaznavac, umjetničku i alternativnu oazu, bar s velikom terasom i ugodnom atmosferom koji je odabrala moja prijatelja iz Beograda, a na kojem se svakodnevno okuplja mnoštvo umjetnika i turista svih generacija.

Na rijeci Savi nalazi se barka Kurosava koja osim ukusnih pića pruža divan pogled na rijeku, most i druge brodice, na koju je idealno doći u vrijeme zalaska sunca i u njemu uživati dok ležite na brodu i pijete koktel. To je samo jedno od mjesta s kojega se može promatrati  Most na Adi – osvijetljen čim padne mrak s divnom svjetlosnom izmjenom boja. Grad se može razgledati i direktno s brodića koji svakodnevno voze turističke ture za svega nekoliko eura. Nezaobilazna je i Ada Ciganlija, svojevrsni poluotok gdje se Sava ulijeva u Dunav, s plažom i većim zelenim površinama za odmor ili sport. Sava dijeli grad na stari i novi dio. Šetnja uz nasip je neizostavna, a preporučujem i prelazak preko Brankovog mosta.

Botanička bašta Jevremovac otvorena je cijele godine i ulaz se naplaćuje vrlo malo, a sastoji se od tri vrta; japanski vrt, zatim jedan poseban dio u kojem su samo dvosupnice te stakleni vrt koji je možda i najljepši, jer osim nebrojeno mnogo rijetkih i egzotičnih biljaka atraktivan je i stakleni svod izgrađen u viktorijanskom stilu koji nadvija taj dio vrta.

Jedno od posebnih mjesta je Parfimerija Sava, stara preko šezdeset godina i jedinstvena na ovim prostorima, koja ima dugu obiteljsku tradiciju, a izgleda gotovo kao muzej s divnim eksponatima i mirisom prošlosti, bočicama iz sredine prošloga stoljeća. Neovisno o tome hoćete li kupiti parfem ili ne, zaviriti ovdje je svakako ugodno iskustvo.

Za ljubitelje vintage kulture na popisu se treba naći Sadarlija, šarmantan i otmjen bohemski dio Staroga grada, gdje se osim dućana nalaze i restorani. Među zanimljivih gradskim četvrtima je i Dorćol, za još jedan aspekt beogradskog duha.

Moja je velika želja bila pogledati kazališnu predstavu u Beogradu te sam otišla u Narodno Pozorište u Beogradu na predstavu koju su prijatelji odabrali. Oduševila me izvedba te onima koji inače uživaju u kazalištu preporučujem da odu na neku od komedija, mjuzikl ili balet.

Mnogobrojni muzeji su razmješteni svuda po gradu, a među najpoznatijima je Muzej Nikole Tesle koji ima stalni postav i povremene izložbe. Atraktivan izbor također su i muzeji automobila, aviona, vojske, željeznice, znanosti te razne galerije. Za one koji žele saznati više o samoj povijesti grada i zemlje, ali i cijele nekadašnje Jugoslavije, preporučujem odlazak u Muzej istorije Jugoslavije. Povijesno i političko mjesto je Muzej Josipa Broza Tita, a tematski se na to veže tu je i Kuća cvijeća sagrađena također kao spomen Titu. Nalazi se u Dedinju i okužena je parkom, ako se nađete u blizini neloša je ideja prošetati ovuda čak i ako inače niste poznavalac ili ljubitelji takvih mjesta.

Hram svetog Save najveći je pravoslavni hram te jedna od najvećih crkava na svijetu, ima četiri zvonika, a izgledom podsjeća na crkvu u Sofiji. Među ljepšim crkvama je i crkva Ružica obrasla lišćem sa svih strana. To je ujedno i najstarija crkva u gradu, smještena je na Kalemagdanu, a poznata je svuda u svijetu po specifičnom „zelenom“ ogrtaču.

Kao metropola Srbije, a nekoć i glavno središte više zemalja, Beograd odlikuju bogata kulturno povijeni tradicija i mnoštvo sadržaja. Sve u svemu, ako vas put nanese ovim cestama, isplati se zaustaviti i istražiti grad. Gotovo svatko tko ga jednom posjeti ponovo mu se vraća,  i vrijedi provjeriti zašto je to tako.