Venecija: Turističke informacije

Venecija: opće informacije

Centar Venecije udaljen je svega nekoliko minuta vožnje javnim prijevozom od glavne autobusne stanice. U gradu je temperatura oko 40 stupnjeva. Ne sjećam se da sam ikada prije u životu doživjela toliko visoku temperaturu kao taj dan. Ostavila sam prtljag u ostavi predviđenoj za to, kako se ne bih kretala koferom kroz grad u kojem je mnogo stepenica i mostova što otežava kretanje. Potrebni su mi bili čaša hladne vode, dobra kava, WiFi, klima i hrana.
Među glavnim lokacijama u Veneciji koje svakako treba vidjeti, čak i za kratkog boravka, je Trg svetog Marka, najpoznatiji venecijanski trg. Poznat je po mnogobrojnim golubovima koji su tamo neprestano, što je uostalom mnogima i asocijacija na samu Veneciju. Sastoji se od tri dijela; najvećeg dijela, potom manjeg i naposljetku najmanjeg produžetka trga. Svega par minuta hoda od njega udaljen je Veliki kanal dug četiri kilometra, i upravo uz njega nalaze se mnogi muzeji, galerije i druge znamenitosti, kao i mnogi mostovi.
Veneciju zovu gradom mostova, jer s njih čak 400 doista to i jest. Među najpoznatijima je Most uzdaha, uz kojeg se vežu mnoge priče od kojih su neke romantične, a druge kaotične. Mostovi povezuju brojne kanale kojima se može provozati na dva načina; jedan je vrlo atraktivan i skup, drugi je zanimljiv i jeftin.
Vožnja gondolom je prvi način. Specifična je za ovaj grad, vrlo lijepo iskustvo koje bi bilo lijepo doživjeti barem jednom u životu, no za relativno kratko trajanje vožnje treba izdvojiti zaista pozamašnu svotu novca. Međutim, mnogi stanovnici koji posjeduju bilo kakav brodić provozat će vas istim kanalima za svega tri eura. Čak su me na svakih stotinjak metara zaustavljali i nudili mi vožnju. Budući da ih ima doista mnogo, svaki nastoji pronaći zainteresiranog turista.

Venecija: Kultura i povijest

Obilazim dućane s ručno rađenim oslikanim karnevalskim maskama. Venecijanske maske, uz mostove, najpopularniji su simbol grada. Svjetski poznat Venecijanski karneval održava se svake veljače te grad postaje žarište kostima, maski, plesa i pjesme gdje svatko može biti što god poželi.
U uskim uličicama mnogo je dućana i suvenirnica u kojima se nalaze maske svih oblika, veličina i vrsta, od takozvanih Bauta koji pokrivaju cijelo lice, ovalnih Moretta i bijelih Lalvi uz koje su nosi i cijeli kostim. Prodavači u dućanima rado informiraju kupce o tradiciji i simbolici svake. Cjenovno se znatno razlikuju pa se mali suvenir može kupiti za svega jedan euro, dok one najkvalitetnije ručno rađene maske često dosežu cijenu i po više stotina eura.
Ušla sam u jedan „improvizirani muzej“ s tri prostorije, u uskoj uličici koja siječe jednu od glavnih, u kojoj se prikazivao video nepoznatog glazbenog izvođača. Tamo je temperatura bila niža za barem 15 stupnjeva nego vani, a kako sam grad inače ne miriše lijepo, zadržavam se ovdje neko vrijeme i odmaram u ugodnijim uvjetima.

Popodne, kada sam već bila prilično umorna, prešla sam preko jednog većeg mosta i došla u shopping dio grada. Tamo se ispred dućana trži više nego u samim dućanima jer stotine prodavača iz svih dijelova svijeta na cesti prodaje štapovi za selfije, torbe, parfeme. Vuku prolaznike za rukave. Vješto ih izbjegavam te nastavljam šetnju.

Venecija: noćni život

Kako se večer bližila, počela sam se pitati gdje ću spavati večeras budući da je ovo jedno od potpuno neplaniranih putovanja. Ljetna je sezona i godišnji su odmori. Ne uspijevam pronaći mjesto u hostelu putem interneta te idem probati na slijepo – ako bude mjesta. Odabirem kompleks Jolly.
I tu kreće avantura. Premda imam adresu upisanu na mobitelu, baterija mi je slaba i uskoro će se ugasiti. Trebam zapisati adresu na papir no – nemam papir. Zapisala bih na ruku no – nemam olovku. Posuđujem olovku. Pitam ljude kako doći do tamo. Potom saznajem da se hostel nalazi u predgrađu. Tražim stanicu, lokalni autobus i pitam vozača gdje trebam sići. Nakon dobrih sat vremena vožnje, ja ostajem jedini putnik u autobusu. Propustila sam svoju stanicu.
Vozim se još jedan krug, nazad. Umorna, napokon oko 22 sata silazim na stanici i krenem prema hostelu. Putem sretnem stariji bračni par iz Nizozemske, koji također ide tamo te ćaskajući s njima shvatim da je moj hostel zapravo – kamp. „Šalite se, zar ne?“, upitam.
Ne šale se.
Ugodno sam se međutim iznenadila. Šatori su zapravo montažne platnene kućice, s krevetima na kat. Bila sam sama u „sobi“. Ujutro se odlučim vratiti nazad do grada, no za onaj isti lokalni autobus više nema karata. Srećom, u sklopu kampa nalazi se bazen. Uz bazen doručkujem mini kroasane i pokušavam naručiti svoj omiljeni Nescafe, no kako nitko ne zna što je to, odlučim kavu popiti kasnije. No plan nije uspio. Bio je to dan bez kave.

Venecija: Osobitosti grada

U Venecijanskoj laguni nalaze se dva otočića koja su gotovo jednako posjećena i turistima atraktivna kao i sama Venecija. Do njih se može doći venecijanskim tramvajem, takozvanim vaporettom, a udaljeni su svega nekoliko kilometara od grada. Prekrasni su to i idilični otočići. Prozori na kućama u nizu često su u bojama kontrastnim boji fasade, koji čine jedan vizualni sklad i ostavljaju dojam da gledate grad složen od Lego kockica.
Murano je najpoznatiji po istoimenom staklu, osobito lusterima, ali i drugim predmetima u svim oblicima, bojama i veličinama. Cijene originalnog stakla izuzetno su visoke, no postoji i mnogo dućana koji prodaju kopije te je svakako dobro obratiti pažnju kako ne biste bili prevareni. Na Buranu smo prošetali uz kuće s jedne i vodene kanale s druge strane. Sve je prepuno brodića i cvijeća, a svježe oprano rublje suši se na balkonima. Uz posjet Veneciji svakako bih preporučila i dolazak na ova dva otoka. Dovoljan je jedan dan da ih se obiđe jer su mali, ali neupitno vrijedni dolaska.