Autobus iz i u Marseille

U Marseille dolazim rano ujutro. Budući da ću u svoj smještaj otići tek predvečer, ostavljam kofer na autobusnom kolodvoru. To je prilično jednostavan i bezbolan proces s obzirom koliko u nekim drugim gradovima zna biti dugotrajan i kompliciran. Na istom mjestu pijem kavu i doručkujem u McDonald'su. Gradski prijevoz nisam koristila jer sam se svuda kretala pješice jer je sve što sam željela vidjeti bilo blizu centra grada, baš kao i moj smještaj. Ono što je vrlo popularno ovdje je tuk tuk, prijevozno sredstvo na tri kotača, namijenjeno za razgledavanje grada. Vrlo je praktično iz više razloga, prvo jer na vama je samo da sjednete i uživate, dok vozač, najčešće lokalna osoba koja poznaje grad, usput može dati odgovore i na mnoga vaša potencijalna pitanja. Drugo, zato što obiđete sve one dijelove grada koje sami želite bez neke unaprijed određene rute, ne morate brinuti o parkingu, a čak i pri najvećim vrućinama lagani povjetarac vam puše u lice dok ste na cesti, i sve to za prihvatljivu cijenu. Do grada sam se spustila stepenicama Gare de Marseille Saint Charles, i već ovdje osjetila olakšanje što kofer nije uz mene. Budući da sam prvi puta u ovom gradu, pitam mještane kako doći do centra odnosno do luke, a odgovor mi na tečnom engleskom daje djevojčica koja jedina od prisutnih govori engleski.

Šećem uz luku i gledam brojne brodice te nastavljam prema Palači du Pharo. Nailazim na nekoliko plesnih parova koji izgledaju kao amateri, no usred dana, nasred ceste, plešu kao profesionalci. Budući da je temperatura vrlo visoka, odmaram u hladu parka Emile-Duclaux i uživam u glazbi. Zatim se penjem do mjesta s kojeg imam pogled na prekrasnu tvrđave Saint Jean s jedne, a luku i brodove s druge strane. To je jedna od najljepših točaka ovoga grada. Ova nekoliko stoljeća stara tvrđava danas je muzej. 

Na povratku, a još uvijek uz obalu, nailazim na štand na kojem netko prodaje sapune, ručno izrađene u Provansi. Budući da u Marseilleu nisam mogla vidjeti ono na što svi pomislimo kad pričamo o Provansi, dakle polja lavande, ovo mi je bio nekako najbliži „kontakt“ s Provansom. Ovo su kvalitetni i ne preskupi sapuni koji će sigurno biti bolji suvenir od, primjerice, običnog magneta. 

Sljedećeg dana odlazim do Notre-dame de la Garde, bazilike smještenu na vrhu brda. Ne zanima me sama bazilika, ali pogled koji se s nje pruža na grad, more i planine je nevjerojatan. Ima nekoliko visinskih etaža na putu do gore, a za najljepši pogled, preporučujem popeti se na najvišu od čak 149 metara. Najljepše je otići rano ujutro ili kasno predvečer. U mom slučaju jutro nije opcija za penjanje uzbrdo, no večer je idealna je temperatura malo padne, a i zalazak sunca je odande najljepši. Ipak, treba imati na umu da se vrata bazilike zatvaraju predvečer te ne treba ići prekasno jer ćete u tom slučaju ostati ispred.

Također vrlo popularno i lijepo mjesto je vrt Orangerie, ispunjen labirintima bilja i s velikom fontanom na sredini. U vrtu, kao što sam naziv govori, rastu naranče, ali i drugi citrusi, palme, masline… Ovo je idealno mjesto za predahnuti od ljetnih vrućina, za romantičnu šetnju ili pak samo uživanje u ljepoti prirode unutar grada.

Budući da je Marseille grad na obali, svakako preporučujem jesti ribu ili morske plodove. Nisam toga dana bila raspoložena za eksperimentiranje s novim specijalitetima pa sam sjela u restorančić u sporednoj, manje kaotičnoj ulici blizu luke i naručila bijelu ribu. Tradicionalno jelo poznato u Provansi je bouillabaisse, pripremljeno od morskih plodova i slično ribljoj juhi. Nažalost nisam ga probala, ali svaki restoran koji drži do sebe će vam ga ponuditi pa vjerujem i s razlogom, tako da bi ga svatko voljan lokalnih specijaliteta trebao kušati. Oni koji na odmoru kuhaju, možda će ribu radije kupiti na tržnici. Među poznatijim tržnicama je Marche au Poisson, specijalizirana upravo za ribu. Druga tržnica na kojoj se prodaju i začini je Marche capucins, meni osobno draža jer obožavam začine i koristim svaku priliku da si kupim neki novi. Naravno, bez kušanja vina ne bi trebalo napustiti Marseille. Odlazak na višesatni izlet u neki od vinograda je svakako opcija, no i u samom gradu mnogi barovi nude šaroliku ponudu vina, osobito Rose.

Prolazim uz nekoliko kafića i dućana. Uočavam više McDonald'sa nego što sam ih primijetila igdje do sada (na svakih nekoliko stotina metara je jedan). Kroz pola sata šetnje dolazim do luke po kojoj je Marseille najpoznatiji. Uz brojne turiste, umjetnike i znatiželjnike, prolazim ispod Vieux Pavillona, svojevrsnog krova uz obalu načinjenog od stakla, što znači da vidite svoj odraz ako pogledate prema gore. Ovo je mjesto idealno za izradu kreativnih fotografija ili video uradaka i za igru zrcalima, kutovima i refleksijom. Svakako ga treba vidjeti ako se nađete u Marseilleu.

Marseille je multikulturalan grad u kojem se osjeti prisutnost Afrike, što ga čini nešto drugačijim od sjevernijih francuskih gradova. Ne mogu reći da me je oborio s nogu, ali ima nekoliko detalja koji su svakako vrijedni posjeta. Drugi je po veličini grad u Francuskoj, no veće ne znači nužno bolje pa moram priznati da nema šarm onih malih gradova. Ipak, ima neku prirodnost i autentičnog starog grada, koja se osjeti i očituje u arhitekturi, u atmosferi, u dojmu općenito.